Kavez
Објавила Puff , четвртак, 7. фебруар 2013. 19:46
„Zar ti ne bude nekad dosadno u tom kavezu?!
Tako zgrčen da bežiš od svega?“
Čuknula je prstom par puta po metalnoj šipci,
ali ništa se nije dogodilo. Beli miš je i dalje bio skupljen u ćošku,
grickajući semenke i povremeno skupljajući piljevinu oko sebe, da bi se njome
ogrnuo.
„Stvarno si patetičan, ne mrdaš odatle, ne
upoznaješ nikog, a i one što si znao više ne znaš. Pobegao si i od njih.
Ponekad se zapitam zašto uopste živiš.“
Prodrma mu lagano kavez, ali pošto mišić i
dalje nije obraćao pažnju, okrenu se i skoči na krevet. Malo se provrte, zatim
zauze savršenu pozu blenući u plafon.
„Misliš da je takav život u redu? Da se skupiš
i pobegneš na svaku naznaku bola ili ljubavi? Ipak kapiram da ti ne razmišljaš
o tako nečemu. Valjda ako ne iskačeš iz zone udobnosti ne možeš ni da se
povrediš. Samim tim nije ni potrebno da razmišljaš o tako nečemu. Boli te uvo,
lepo ti.“
Pogleda ga još jednom i nastavi da istražuje
belu površinu iznad nje.
„Ma da, baš te briga. Tu u kavezu imaš sve, ne
treba ti niko!“
Podiže ruku iznad sebe i shvati da joj se šake
tresu kao nikad pre. Naglo se uspravi i pokuša smireno disati, ali srce poče
nenormalno da lupa, pomerajući čitavu sobu. Ustade i teturavim korakom priđe
koferu koji je stajao u uglu sobe i stade ubacivati stvari u njega.
Podiže se i oseti da je neko posmatra. Beli miš
je stajao na uglu kaveza i usmeravao čitavu pažnju na njene pokrete. Otvori
kavez, uze ga i ubaci u džep od karirane košulje.
Lagano je koračala kroz dom, sa cigarom u
jednoj ruci, koferom u drugoj, i glodarem koji je spavao udžepu.
Prvi jutarnji prevoz je cvileo kroz maglu,
zastajući samo da pokupi po koju zalutalu dušu. Izašla je na stanici i par
ulica dalje našla se na ulazu od kuće sa ogradom od kovanog gvožđa. Pokucala na
bela vrata i ugasila cigaretu na pragu. Par trenutaka kasije vrata je otvorio bledi
momak sa olovkom za uvetom. Odmerio je i nasmešio se.
Dodala mu je kofer. „Je l' mogu?“
„Naravno“, sklonio se u stranu da bi je
propustio da prođe pored njega. Još jednom se nasmejao sebi u bradu, a zatim
ušao unutra, zatvorio vrata. Tog jutra grč je ipak prošao.
Постави коментар