O gluposti

Објавила Puff , уторак, 30. септембар 2014. 23:49

Glup si čovek. Izvini.
Nisi za bolje. Znaš i sam.
Kad ti kažu zini- ti zineš.
Ako ti kažu dan je-dan!

I to je okej. To je super.
Gulio si redom, tako ti rekli.
Učio, učio, grejao klupe.
Sasvim u redu. Tako su i tvoji pre tebe tekli.

I sad si tu. Na vrhu.
Izgurao svoje. Snagama mase.
Smislili ti stav i svrhu.
Ostaje samo da te se plaše.

A ti ne znaš gde bi krenuo.
Nema pravca da ti legne.
U mozak si samo naredbe zadenuo.
A nema ko da te za grlo stegne.

Pa landaraš levo i desno.
Kao pas bez kanapa.
Nisu te učili da sam sečeš meso.
A sam si. Sam! Pala je klapna.

Onda je masa podigla glavu.
Videla tebe na papirnom tronu.
Pomeš'o si momče san i javu.
Zakoračio u pogrešnu zonu.

I kao što rekoh-glup si. Izvini.
Visi ti glava sad o kanapu.
Nisi zin'o kad su rekli zini.
Upao si glupane u sopstvenu zamku.

Sanjati dan

Објавила Puff , петак, 26. септембар 2014. 13:02

Usnila sam jedan san,
Kao ja vučem neku krpu,
I na krpi leži pospan dan
I kroz taj dan ja tad vidim svrhu

Usnila sam i mnogo više
I proleće i sneg, a i kišobrane
Da se valjda sakriju od kiše
Ti dani što sad svrhu brane

I sve u tom snu beše polako
Od neba sto se valjalo po zidu
Pa sve do oblaka sto ređahu se lako
Jer dan sa svrhom svi imaše u vidu

I nosijah džak prepun dana
Sto svrhu kroz sebe utkanu imade
I u džaku tom sakrila se nada
Pa se celo polje orilo od nade

Oh, kakav je to san bio!
Poseban san, sa svrhom od dana
I ta nada, nikad bolje nade,
Sabijeni u deliću moga sana.

A onda se san sam rasanio
Pa se probudih u čudu i  muci.
Ni krpe, ni svrhe, ni dana
Samo nada ostala u ruci.

Kafa

Објавила Puff , понедељак, 22. септембар 2014. 23:00

Sedeli smo jedno preko puta drugo u tom užasnom i bučnom mestu, pili kafu. Zapravo pili kafu. I dok sam se trudila da delujem opušteno, on je gledao u moje noge. Onako sa ciganskom slašću je prelazio očima gore dole, a zatim se zaustavio na kolenima, dok mu je cigara nezainteresovano visila na vrhovima prstiju.
-Koliko ima? Godinu? Dve?
-Četiri ustvari.
-Zaista? Jebote, pa da.
Nastavio je da zvera.
-I šta sad?
-Sad? Pa ništa, popijemo kafu u ovom kafiću. I idemo kući.
-Zaista?
-To si već rekao. Da.
-Okej. Znaš da sam oženjen?
-Znam. Videla sam na fejsu.
-Sjajno. Volim je, znaš.
-Znam.
Nisam znala. Popila sam dug gutljaj vodurine sa nekim semenjem koje je plutalo po površini.
-Možemo i da odemo mojoj kući?
-Ne možemo. Ali hvala na pozivu.
-U pravu si, ne možemo. Ne znam šta mi je. Volim tvoje noge.
-Znam.
Ustali smo i krenuli ka izlazu.
-Tu mi je auto. Hoćeš da te povezem?
-Ne moraš.
-Okej, ionako moram da je pokupim sa posla.
Krenuo je ka bulevaru, pa se okrenuo.
-Jebi se, znaš! Mogla je biti dobra priča.
Pokazala sam mu srednji prst. Nije.