Pogled sa petog sprata

Објавила Puff , петак, 24. април 2015. 22:22

Pogledala sam kroz prozor. Dole, ispred prodavnice zdrave hrane tri glavudže su virele između grana i lišća. Prokleta krošnja, ništa ne vidim, ali opet dovoljno da znam da su tu. Umalo ne ispadoh sa petog sprata, pošto sam se nagnula kao neko derište što čeka tatu sa posla. Jurij se zakikota.
"Šta se ti kreveljiš, kretenčino, umalo da poginem", zarežah na njega, "a i ustalom nebitno je, ionako će me samleti u prekrupaču", duboko sam uzdahnula i zasela u fotelju. Jurij je prebirao prstima po gitari. Plastične žice su se savijale pod njegovim jagodicama, nije imao nokte da bi mogao da potkači žicu, pa su se tupi zvukovi sabijali po sobi.  "Možda neće, možda nisu tu zbog tebe, uzdahnuo je, "uvek bespotrebno dramiš, Linda", nastavio je da prebira.
"Ma džaba me tešiš, posle svega onoga ne bi me čudilo da pokucaju na vrata. Joj, šta ako pokucaju? Nemamo ništa! Imamo nož!" Zverala sam po sobi, "baciću tebe na njih, to će mi dati vremena da se kao čovek oprostim od ovog života". "Jao brate, ala ti sereš. Ko će bre da pokuca. Verovatno ljudi čekaju ortaka za basket, prekini da se tripuješ. Pogledaj, jesu otišli?"
Ustala sam, na prstima, razmakla zavese i provirla nosem na dole. "Tu su, i dalje. Dvojica barem. Sigurno su poslali trećeg da izvidi", osetila sam kako mi se ruke tresu. "jao, jao, zašto Bože, zašto mi ne daš da živim još dan, još barem godinu dana, da kupim one cipele i odem na letovanje ili barem u šumu za Prvi maj?", šetala sam u krug.
Jurij je sad već ostavio gitaru i otišao do police sa knjigama. "Odakle ti ovo sranje?" Držao je neki ljubo-krimić sa otrcanom 'zavodničkom' koricom. "Joj, pusti me i sranja i knjiga i svega!" Pogledao me je već besno i uzeo da lista knjigu. "Znaš, verovatno ga jesu poslali ovamo. Da pokuca, predstavi se kao prodavac, šta li, ti naivno otvoriš i 'BOOM' nemaš glavu više", odmerio mi je zlobno bubuljicu na sred čela. "A i ne zaslužuješ bolje".
"Kakva si ti stoka od čoveka. Seljačino najgora!" pogledala sam napolje. Tri glave su i dalje bile tu. "Vratio se. Hmm."
"Pa odustani. Siđi dole i suoči se. Ne možeš večno sedeti ovde i čekati. A i ja moram u deset da budem u gradu", Jurij je opet uzeo gitaru. "Mislim da se raštimovala."
"Dobro, dobro, u pravu si. Sići ću dole i suočiti se. Gospodo, šta želite? Ja nemam ništa sa vama, meni je rečeno, ja samo postupam po naređenju." Obula sam patike. "Ako me nema. Poklanjam ti gitaru."
Uzeh ključeve i pođoh. Sišla sam skoro do prizemlja, jer lift kao i obično nije radio. Pogledah, strovaljena preko gelendera. Tri debeljkasta momka u crnim jaknama stajala su ispred plavog auta. Jedan je govorio, dok su druga dvojica cupkali nogom. Vreme je! Izletela sam izvrnuvši zglob na poslednjem stepeniku. "Je li gospodo, mene čekate?", strvalila sam se preko najbližeg i jauknula od bola. "Ubijte me, ne zanima me!" Momci su me gledali u panici.
"Šta priča ova? Jesi dobro?", debeli ispod mene me ispravi. "Zar vi niste tu da me..?", oprezno počeh, ali pošto videh da se sagledavaju u čudu izvinih se i odšepah natrag do ulaza.
Popela sam sam se natrag u stan. Jurij se umalo udavio od smeha. "Tupane. U kakvim si ti tripovima. Jebeš mi sve ako si normalna!" Onda se uozbiljio: "Moram da idem. Hoćeš biti dobro? Sigurno nema duhova ni provalnika?"
Postiđeno odmahnuh glavom. "Nema."
"Aj onda. Čeka me Peter. E da, doneo sam ti račune iz sandučeta, tamo su u kuhinji."
Sela sam za trpezarijski sto dok se Jurij obuvao. Na stolu su bila tri računa i pismo. Čuh Jurija kako škljoca vratima. Uzeh pismo u ruke. Bilo je teško i smredelo na sumpor.
Neko iza mene reče: "Jebote, ovaj tvoj drugar nikako da ode."

2 Response to "Pogled sa petog sprata"

Митоман Says:

E, ovo je dobar pogled s petog sprata. Bolji nego što sam ikada očekivao da bi mogao da bude. Ekstra. :D

Puff Says:

Drago mi je da ti se dopada. :D

Постави коментар