Onda kad je sve bilo u redu

Објавила Puff , четвртак, 15. јануар 2015. 12:09

Na petak trinaesti, ledenog  marta 1956. čovek je izronio iz ulaza u zgradu i uputio se ka prvoj prodavnici. Njegove oči umorno su se lepile za umrljani asfalt, dok mu je u ušima odzvanjao industrijski pank, ako je tako nešto ikada i postojalo. Zima koja je tog januara opustošila grad je i dalje vladala, ali njegove ruke, nevoljne da skliznu u džepove, su landarale besciljno prateći linije bokova. Samo on je znao šta je hteo da pronađe u toj prodavnici.
Godine 1947. se vratio sa fronta, sa zakašnjenjem koje nije umeo da objasni. Jednostavno se zadržao u prostoru i kada je konačno našao put do kuće prošle su dve godine. Nije mu smetalo, verovao je da te dve godine itekako proveo praveći budalu od sebe onako kako svaki muškarac priželjkuje. Posle toga, kada se pojavio na dovratku stana i kada mu je verenica pala u zagrljaj negov um se izbistrio. To mu nimalo nije odgovalo. Bila je sitna, sa velikim dupetom, nosila haljine od jeftinog materijala i povremeno smrdela na znoj. Nije mu toliko smetao njen fizički izgled koliko reči, zadah i žuti zubi. Pušila je, motajući jednu cigaretu pre nego što bi iko pomislio da će da ugasi prvu. Gledao ju je, gadno.
Godine 1951. dobili su sina. Malo dlakavo čudovište, sa bledim slepoočnicama i krivim prstima. Čovek se sa setom prisećao rata i blatnjavih francuskih njiva. Nedostajao mu je miris baruta, ali više je samo hteo da pobegne od stvarnosti. Da samo može da se ponovo izgubi u prostoru.
Kako su godine prolazile čudovište je raslo, ono u njemu, što mu je noćima šaputalo da napravi zločin. Ni dete nije postajalo manje, a ženica je ulazila u periode histerije. Lupkao je nogom o pod u ritmu muzike u glavi u kojoj se odvijala mirna pobuna. Dim se izvi i čovek ustade. Pogleda dupe nevoljene žene i reče joj da ide po cigare. Klimnula je guzicom i nastavila da pegla.

I tako naš čovek zauvek napušta dom i luta. Stiže pred prodavnicu i kupuje paklo. Dva. Boks. Onda stavi ruke u džepove i odlazi u mrak. Jer tako tate idu po cigare.

Božićno promišljavanje

Објавила Puff , среда, 7. јануар 2015. 14:46

Kao i prethodne godine moja mati ide za mnom i zahteva da radim čitavu lepezu korisnih i beskorisnih stvari, jer na Božić valjda raditi. Pa tako dođoh na internet da pobegnem od njenih zahteva da se penjem na merdevine i krečim plafon, jer - valja se. Ali delom moram reći da i ja verujem u to, jer da nije tako ne bih sad kucala ove bezvezne redove (pošto svi prethodni nisu bili bezveze).
Pa eto, da vam poželim srećan Božić i sve praznike pre i posle njega. Ustanite malo protegnite guze, javite se dragim ljudima i poželite šalteruši na autobuskoj stanici srećan Božić. Pa da se i ona smeši cele godine.
Ništa više od mene.
p.s. Nemojte mnogo da pijete večeras, to nije lepo.